Istorija horoskopskih znakova, ko su i odakle dolaze?

Mnogi sajtovi koji se danas bave astrologijom i horoskopom obećavaju predviđanja na osnovu, kako kažu, kretanja zvijezda.

Мeđutim, važno je znati da je Zemlja ta koja se kreće, а ne zvijezde. Razlog zbog kojeg nam se čini da se zvijezde kreću leži u tome što se Zemlja rotira oko svoje ose i kruži oko Sunca, te tako stičemo utisak da se zvijezde pomjeraju i da se sve vrti oko nas – a u stvari je suprotno. No, i prije nego što su ljudi to saznali provodili su mnogo vremena razmišljajući o tome šta se dešava tamo gore na nebu i u svemiru. Postoji duga istorija odnosa čovjeka sa zvijezdama. Poljoprivrednici su koristili nebo kao kalendar još u drevnim vremenima, Egipćani su posmatranjem zvijezda predviđali poplave. Putnici su nebo koristili kao kompas, prateći zvijezde, stizali na odredišta, te tako još u biblijskoj priči o rođenju Isusa Mudraci sa Istoka pronalaze Obećanog uz pomoć zvijezda.

Ko je prvi pogledao u nebo da shvati šta se dešava na zemlji i da razumije čovjekovo ponašanje? Ko je prvi došao do ovakvog načina razmišljanja i razumijevanja svijeta oko sebe i dalje je nejasno, ali istoričari i astronomi mnogo pišu o tome kako je fenomen astrologije postao tako popularan danas.

Odakle znakovi dolaze?

Zvijezde su jedna od mnogih stvari u svijetu prirode kojima se čovjek vijekovima obraćao tražeći odgovore. Ne znamo ko je prvi došao na ideju da posmatra stvari u prirodi i proriče njihov uticaj na čovjeka. Postoje neka vjerovanja po kojima pećinska umjetnost dokazuje ideju da su životinje i stvari u prirodi prožete nekom vrstom duhovne energije, te da ih kroz pažljivo posmatranje možemo proučavati i čitati. U staroj Kini su na pomračenja Sunca gledali kao na predznake dobrih ili loših perioda za cara, iako se smatra da takve nebeske promjene ne mogu u velikoj mjeri uticati na život pojedinca. Vavilonci su otprilike sredinom drugog milenijuma prije Hrista gajili praksu proricanja – gledanje u iznutrice životinja, a vjerovali su da preko zvijezda mogu saznati i pratiti gdje se nalaze bogovi i tako pratiti njihova kretanja. Istorija pamti i Venerinu ploču, koja datira jedan milenijum prije Hrista, preko koje se pratilo kretanje Venere. Iz starog Egipta se usvojila ideja da zvijezde imaju svoja sazvježđa koja se pomjeraju, a na čija kretanja utiče Sunce i njegovo kretanje. Osvajanjem Egipta od strane Aleksandra Velikog došlo je do miješanja i razmjene kultura i ideja; stari Grci su bili posvećeni matematici i logici, međutim, jednako ih je privlačila ideja o posmatranju zvijezda i proricanju.

12 znakova Zodijaka?

U vrijeme stare Grčke ustanovljeno je 12 znakova Zodijaka.

Ovan (21.3. – 19.4) Bik (20.4. – 20.5)  Blizanac (21.5. – 20.6) Rak (21.6. – 22.7)

Lav (23.7. – 22.8) Djevica (23.8. – 22.9) Vaga (23.9. – 22.10) Škorpija (23.10. – 21.11)

Strijelac (22.11. – 21.12) Jarac (22.12. – 19.1) Vodolija (20.1. – 18.2) Ribe (19.2. – 20.3)

Ovu su nazivi zapadnih horoskopskih znakova, a svoja imena su dobili po sazvježđima i podudaraju se sa odnosom njihovog položaja na nebu i Sunca. Vavilonci su imali ustanovljenih 12 znakova Zodijaka, i to još 1500. godine p.n.e. sa sličnim imenima, koja su nam poznata i danas: npr. Veliki Blizanci, Lav i Vaga. Čak i riječ „zodijakˮ potiče iz grčkog, od izraza za životinjsku figuru, a i raspored kojim se znakovi obično navode potiče takođe iz tog perioda. Prvi dan proljeća je ujedno i Sunce u sazvježđu Ovna.

Koja je razlika između astrologije i astronomije?

Vijekovima se astrologija (analiza znakova na osnovu kretanja nebeskih tijela) smatrala u osnovi jednakom sa astronomijom (naučno proučavanje tih objekata). Astronom iz 17. vijeka Johan Kepler, koji je proučavao kretanje planeta, i u to vrijeme smatran je astrologom. To se promijenilo sa početkom prosvjetiteljstva krajem 17. vijeka. Nakon što je Njutn u osnovi pretvorio nebo u kalkulator i matematički računajući kretanje planeta shvatio da gravitacija kontroliše sve, taj postupak je započeo potpuno novi naučni pristup posmatranju neba i kretanja Zemlje i ostalih planeta. To je tačka u kojoj je astronomija postala poznata kao nauka, a astrologiji taj status nije priznat. Međutim, na njenu popularnost uticali su faktori koje brojevi ne mogu izračunati, a privlačnost traženja odgovora u zvijezdama nije jenjavala – u stvari, posljednjih godina se čini da se i proširila.

Istoričari tvrde da, čak i ako odgovori astrologije nisu zasnovani na naučnim studijama, razlog zbog kog se ljudi stalno okreću nebu svodi se na nešto veoma stvarno – psihološki fenomen koji nazivamo ljudskom željom za „samoizboromˮ i potragom za tumačenjima koja odgovaraju onome za šta se već nadamo da će biti istinito.

Ljudi teže lijepim stvarima, žele zaboraviti loše; čovjek je prosto tako osmišljen – da u svemu traži utjehu, razlog i opravdanje.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *